Šta to jagodinsku ćuretinu čini specifičnom?

Šta to jagodinsku ćuretinu čini specifičnom?

Projekat pomaže Ministarstvo informisanja i telekomunikacije, po Konkursu za sufinansiranje projekata u oblasti javnog interesa za 2023. godinu

Priprema ćuretine u Jagodini neraskidivo je povezana tradicijom usmenim predanjem sa ovim gradom. Naravno, reč je o tome da su Jagodinci poznati kao Ćurani, a priča o tome kako je do toga došlo ima nekoliko.

Prema jednoj, voz je u ovom mestu udario ćurku na pruzi. Telo ćurke ostalo je na mestu nesrećnog događaja, ali su njena creva i džigerica putovali nešto dalje. Na stanici u Ćupriji otkačila su se sa voza creva, a u Paraćinu i džigerica. Tako, Jagodinci postaše Ćurani, Ćurpičani – Crevari, a Paraćinci – Džigerani.

Naravno, ovo je samo legenda, priča koja je lepo opisala povezanost ova tri mesta, ali su verovatnije priče o poreklu nadimaka nešto drugačije i verovatnije.

 
 

 

 

Autor-Dusan-Dacic-Kartografija

Još jedna od priča koja objašnjava poreklo nadimaka Jagodinaca kaže da je čuveni komičar početkom prošlog veka, Čiča Ilija Stanojević, ima kafanu u Jagodini pod nazivom „Kod dva astala“. Navodno je ta kafana stvarno imala smo dva stola, od kojih je jedan bio rezervisan za vlasnika. Drugi sto bio je namenjen gostima, ali, oni baš i nisu bili voljni da plaćaju redovno, već su veoma često pili „na recku“.

Jasno je da je zbog ovakvog biznis plana kafana veoma brzo bankrotirala, a Čiča Ilija, komičar po prirodi, osmislio je kreativan način da se osveti Jagodincima, koje se smatrao odgovornim za bankrot. U to vreme je postojala praksa da glumci putuju vozom i da u svakoj stanici, dok voz stoji, odigraju jednu kratku predstavu. Čiča Ilija se opredelio za nesvakidašnji performans. On je za svoju tačku spremio žito koje je bacio po začuđenim Jagodincima i počeo da ih vabi kao što se to radi ćurkama. Ova priča se brzo pročula i Jagodincima osta nadimak – Ćurani.

Najverovatnija mogućnost je da je ovaj nadimak odabran zbog velikog broja ljudi u ovom mestu koji su čuvali ćurke. Naravno, ova verzija priče je mnogo manje zanimljiva ali, zapravo, objašnjava i otkud ćurka na pruzi i zbog čega se Čiča Ilija opredelio za ovu vrstu poruge. 

Još u 19. veku Jagodina je bila poznata po uzgoju ćurki, pa su njeni žitelji zato dobili nadimak „Ćurani“ – ukratko objašnjava Milena Mihaljčić u knjizi “52 ukusa Srbije“.

 
 

 

 

Zbog uzgoja mnogobrojnih ćurki, Jagodinci su se veoma brzo izveštili da ćuretinu pripremaju na mnogobrojne načine, napravivši od nje svojevrsni brend grada. I, zaista, nije bez razloga jagodinska ćuretina verovatno najukusnija u Srbiji.

Jedan od najinteresantnijih specijaliteta je čorba od ćurećeg belog mesa. Za ovaj delikates je dovoljno svega 800 grama ćuretine, a, ako se dobro i bogato pripremi može da nahrani čak osmoro ljudi. Dejan Zagorac i Slobodan Marjanović u svojoj knjizi „Gastronomski vodič kroz gradove i opštine Srbije“ detaljno objašnjavaju postupak:

Belo meso staviti u lonac sa oko 3 l vode da se kuva. Kad se meso skuva, izvaditi ga i pustiti da se malo prohladi. U vodu od kuvanja staviti rendanu šargarepu i celer, kao i seckan beli luk. Prohlađeno meso očistiti od kostiju, rukama ga iskidati na vlakna i komadiće i vratiti u supu, pa nastaviti sa kuvanjem. Uzeti tiganj srednje veličine, na ulju propržiti sitno seckan crni luk, dodati brašno i zapržiti čorbu. Ostaviti da se sve kuva još 20 minuta, dodati so i biber, pa skloniti sa vatre, sipati kiselu pavlaku i blago promešati.

 
 

 

 

Inače, ćuretina je bogata proteinima, vitaminima i mineralima, a sadrži manje masti od drugih vrsta mesa, kao što je svinjetina ili govedina. Osim toga, ćuretina je izvor vitamina B3 (nijacin), koji podržava zdravlje srca, i vitamina B6 (piridoksin), koji je neophodan za razne funkcije organizma. Takođe, sadrži minerale kao što su cink, kalijum i selen, koji doprinose jačanju imunološkog sistema.

Međutim, priča o specifičnostima ćuretine koja se priprema u Jagodini ne bi bila kompletna da se ne pomene i sve ono što ide uz nju. Najbolji način konzumiranja je uz jagodinsku ružicu.

Jagodinci su, takođe, vrsni vinogradari, a jovačko crno vino i jagodinska ružica su najpoznatija vina koje je dalo ovo vinogorje. Pored vinove loze, gaji se i drugo voće od kojeg se peku dobre domaće šljivovice i prepečenice. Postoje i veliki zasadi pod jagodama, pa ne treba propustiti ukuse kolača i slatkog od jagoda. Neka od jela koja preporučujemo su, svakako, jela od ćuretine: ćurka na podvarku, dimljena ćuretina, ćureća bela čorba… naglašava Milena Mihaljčić.

 
 

 

 

Dakle, tajna je u istoriji, kulturi i iskustvu pripreme same ćuretine, ali i u svim onim dodatnim stvarima koje idu uz nju, poput dobrog vina i voćnog dezerta. Na svu sreću Jagodina ne manjka ni u jednoj od ovih kategorija, te možete biti sigurni da će gurmanski doživljaj biti uvek potpun i kvalitetan.