Istorija latiničnog pisma

Istorija latiničnog pisma

Srpski jezik se korišćenjem latiničnog pisma od 19. veka pridružio porodici najkorišćenijeg alfabetskog sistema na svetu.

Projekat pomaže Ministarstvo kulture i informisanja, po Konkursu za sufinansiranje projekata u oblasti javnog interesa za 2020. godinu

Poznato je da srpski jezik prema Pravopisu ima dva ravnopravna pisma. Za glagoljicu, odnosno ćirilicu nas vezuju počeci slovenske i srpske pismenosti, dok je status i korišćenje latinice u Srbiji oduvek izazivalo kontroverze među istoričarima i lingvistima zbog veza sa rimokatoličanstvom.

Danas dve trećine govornika srpskog jezika piše na latinici. Ona je kao i ćirilica, deo nacionalnog indetiteta Srba.

Nastanak latinice u Rimskom carstvu

Latinicu ili latinsko pismo sastavili su stari Latini u drevnom Rimu. Najveći broj istoričara je saglasan da je ona nastala tako što je u 7. veku pre nove ere u južnom delu apeninskog ostrva gde su Grci imali svoje kolonije, Latini preuzeli 21 od 27 slova etrurskog alfabeta koji je ranije utemeljen na grčkom alfabetu.

Prva abeceda koristila je iste određene znakove za više glasova. Tako je se slovo c koristilo kao g i k, a v se moglo izgovarati kao v i kao u. Tako je bilo do prvog veka pre nove ere kada su dodata slova Y i Z, a u srednjem veku  su dodata slova U,W i J.

Spomenik u Libiji iz rimskog perioda delom napisan na latinici IZVOR - Papageizichta - Own work, CC BY-SA 3.0. WIkimedia commons

Kako se navodi u knjizi Blekvelova lista latinskog pisma Rimljani su koristili samo velika slova, a tek se u srednjem veku javljaju mala slova u kurzivnom pismu.

Osvajanje sveta

Sa jačanjem i širenjem Rimske republike tako se i uticaj latinskog jezika i latinice raširio celim Sredozemljem. Jezici današnjih zapadnoevropskih država: španski,katalonski,francuski, italijanski, portugalski, oni koji su nastali iz latinskog, prvi su prihvatili latinicu. Do 15. veka latinicom su se služili i germanski narodi, koji su zajedno sa hrišćanstvom i rimokatolicizmom došli i do slovenskih naroda pretežno katoličkih veroispovesti.

U vreme velikih geografskih otkrića, otvorila se mogućnost za širenje uticaja na novootkrivene zemlje na američkom kontinentu. Latinica je postala pismo kojim se piše na svim meridijanima kolinizacijom američkih kontinenata, Australije i afričkih i azijskih zemalja od strane velikih evropskih sila.

Na svim kontinentima su kolonizovane teritorije od strane država koje su govorile romanskim ili germanskim jezicima.Jedan od retkih izuzetaka jeste primer Turske, u kojoj je u sklopu Ataturkove reforme početkom 20. veka i približavanja zapadu odbačeno arapsko pismo i usvojena latinica.

Latinica kod Srba

Postoje mišljenja da se latinica zvanično koristila u srpskoj državi od 1918. godine prilikom ujedinjenja južnih Slovena u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, ali istorijski spisi svedoče da su još u srednjovekovnojsrpskoj državi, za vreme vladavine Stefana Prvovenčanog, u primorskim krajevima koristili latinicu kao pismo. Jasno je da je latinica u primorskim gradovima opstala kao pismo zbog prethodne okupacije Rima, ali su se vremnom ovi pomorski centri okrenuli glagoljici, a kasnije i ćirilici.

Potpisnici bečkog književnog dogovora 1850 IZVOR - Muzej Vuka i Dositeja fejsbuk

Ćirilica je bila dominantno upotrebno pismo Srba, sve do stvaranja jezičkog dogovora između Srba i Hrvata 1850. godine kada latinica počinje da se koristi u Srbiji. I pored apela srpskih pisaca Jovana Skerlića i Ljubomira Stojanovića latinica se kao pismo nije izučavala u srpskim školama. Od kasnog 19. i ranog  20. veka jača uticaj Austrougarske na južnoslovenske narode i sa njom počinje učestalije korišćenje latinice. Najviše se koristila na teritorijama bivše Austrougarske, u Vojvodini, Bosni i Dalmaciji.

Gajevica- latinica Ljudevita Gaja

Gajevica je latinica koja se danas koristi u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Sastavio ju je Ljudevit Gaj, prvobitno 1835. godine od kada je prošla kroz brojne reforme. Ideju za prilagođavanje latinice južnoslovenskim jezicima dobio je od Vuka Karadžića i njegove reforme ćiriličnog pisma. Kako bi svaki glas imao svoj znak, Gaj pozajmljuje slova iz češke abecede i dodaje slova – Lj, Nj i Dž. Svoje pravopisne reforme izneo je u knjizi Kratka osnova horvatsko-slavonskoga propisnja koja se smatra i prvim hrvatskim pravopisom.

Ljudevit Gaj (1875) IZVOR - Wikimedia

Đuro Daničić je tokom brojnih Gajevih reformi abecede, predložio da glasovi koja nemaju jedinstvena slova odnosno digrafe dž, nj i lj i dj (sastavljenih od već postoječih slova d, ž, n, l  i j) budu zamenjeni jedinstvenim znakovima, ali je od svih ideja usvojena samo promena oblika slova đ.

Upotreba latinice od 20. veka

Na početku 20. veka latinica se među Srbima u Austrougarskoj masovnije koristi, najviše zbog čestih zabrana korišćenja ćirilice. Car Franc Jozef zabranio je da se u srpskim školama piše isključivo latinicom ali je nakon protesta srpske pravoslavne crkve i naroda odluka povučena.

Tokom Prvog svetskog rata Austrijske okupacione vlasti su zabranile ćirilicu na prostoru današnje Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, te su đaci imali obavezu da pišu na latinici. Tokom Drugog svetskog rata su slične zabrane sprovodile vlasti u Nezavisnoj državi Hrvatskoj.

Gajica se za vreme Kraljevine SHS i SFRJ zakonski posmatrala kao zvanično pismo uz ćirilicu. U vremenu posle Drugog svetskog rata sve je više ljudi pisalo latinicom, a taj trend se održao do danas. Prema istraživanju Open sours-a iz 2014. godine najveći broj ispitanika njih 47 posto odgovorio je da piše isključivo na latinici, 36 odsto isključivo na ćirilici, dok ostatak ispitanika ravnopravno koristi oba pisma.

Premda se oba pisma posmatraju ravnopravno, gajica ili latinica prestala je da bude zvanično pismo u Republici Srbiji od 2006. godine kada je Ustavom propisano da  jedino zvanično pismo bude ćirilica, a latinica bude pismo za službenu upotrebu.