Bogdan Đorđević, poznatiji u narodu kao Tatar Bogdan, bio je paraćinac koji je 1830. godine doneo u Srbiju turske hatišerife kojima je ona postala kneževina. Prema pričama, on je put od Carigrada prejahao za svega pet dana, kako bi što pre doneo ovaj važan dokument u svoju zemlju. Inače, put ove udaljenosti trajao je u proseku između deset i petnaest dana.
Bogdan je bio tatarin Miloša Obrenovića, a tokom vladavina Aleksandra Karađorđevića i ustavobranitelja bio je sreski i okružni načelnik od 1833. do 1939.


„Knez Miloš je sklopio ugovor za izgradnju modernog mlina 1837. i ovaj zadatak je poverio Jovanu Vajnhapelu. On je napravio vodenicu na Crnici, gde je ugrađen mlinski alat iz Temišvara. Kako je oskudevao u materijalu, knez Miloš doneo je odluku da prisvoji Tatar Bogdanovu vodenicu, kako bi koristio materijal sa nje za gradnju svoje. Tatar Bogdan zameriće knezu zbog ove njegove odluke, i žalbama Sovjetu, uspeće da vrati svoju vodenicu 1839. godine.“
Možda naveći doprinos Bogdana Đorđevića Paraćinu, ali i celokupnom školstvu Srbije je osnivanje prve javne ženske osnovne škole u Kneževini Srbiji upravo u Paraćinu, 1845. godine. On je, kao načelnik srpske uprave uputio molbu Popečiteljstvu prosvešenija i Jovanu Steriji Popoviću, koji je tada bio ministar. U molbi je traženo da se u Paraćinu dopusti školovanje i ženske dece. Devojčice su se školovale najpre u istoj školi kao i dečaci, ali je nekoliko godina kasnije ženska škola dobila svoju zgradu. Ta zgrada bila je kuća koju je poklonio upravo Tatar Bogdan.
„Tako je i prvi učitelj bio muškarac, dok je kasnije zbog moralnog vaspitanja ženske dece bilo dozvoljeno samo učiteljicama da rade u ovim školama. Vest o osnivanju ženske škole brzo se pročula po Srbiji, a Paraćin je istican kao primer koji treba da slede i ostale varoši. Tako su 1870. godine u Paraćinu postojale dve škole, jedna muška osnovna škola sa 5 učitelja i 203 đaka, i ženska škola sa tri učiteljice i 117 učenica. Od upravnih zgrada bile su sreska kancelarija, pošta i telefonska stanica“ –ističu Minić i Radonjić živkov u svojoj knjizi.

Ženska škola u Paraćinu između dva rata