Hantavirusne infekcije su retke, ali potencijalno ozbiljne bolesti koje se uglavnom prenose sa glodara na ljude.
Najčešće se javljaju nakon boravka u prirodi ili kontakta sa prostorima u kojima borave glodari.
Hantavirusi su grupa zoonotskih virusa koji kruže i održavaju se među glodarima (miševi, voluharice). Prema geografskoj rasprostranjenosti i kliničkom sindromu koji izazivaju kod ljudi dele se u dve grupe:
- Hantavirusi koji cirkulišu među glodarima u Severnoj i Južnoj Americi i uzrokuju teški oblik bolesti koji zahvata srce i/ili pluća.
- Hantavirusi koji kruže među glodarima u Aziji i Evropi, uključujući i našu zemlju, prouzrokuju hemoragijsku groznicu sa bubrežnim sindromom (HGBS). U našoj zemlji ova bolest je poznata i pod nazivom „mišja groznica“.

KAKO SE NA LJUDE PRENOSE HANTAVIRUSI?
Većina osoba koje povremeno borave u prirodi ili dođu u kontakt sa glodarima neće oboleti. Rizik je najveći kod intenzivne ili dugotrajne izloženosti izlučevinama glodara, naročito u zatvorenim i neprovetrenim prostorima.
Hantavirusi se prenose na čoveka sa glodara:
- udisanjem prašine kontaminirane izlučevinama (mokraća, izmet, pljuvačka) zaraženih glodara
- konzumiranjem hrane i vode zagađene svežim izlučevinama zaraženih glodara
- kontaktom sa izlučevinama zaraženih glodara preko oštećene kože ili prljavim rukama tokom dodirivanja sluznice nosa, oka i usta
- ređe ugrizom glodara
Prenos sa čoveka na čoveka opisan je jedino kod andskog hantavirusa, koji je prisutan među glodarima isključivo na teritoriji Južne Amerike (Argentina i Čile).
Ovaj prenos je izuzetno redak i ostvaruje se u specifičnim uslovima.
Kratkotrajni kontakti uglavnom ne predstavljaju značajan rizik za prenos infekcije.
HANTAVIRUSI KOJI SU PRISUTNI NA NAŠEM PODRUČJU NE PRENOSE SE SA ČOVEKA NA ČOVEKA.
KOJI GLODARI PRENOSE HANTAVIRUSE?
- šumski miš
- žutogrli miš
- voluharice
- domaći pacov
- domaći miš
Glodari uglavnom ne pokazuju simptome ni znake bolesti, ali mogu dugo izlučivati virus u spoljašnju sredinu.
Mišoliki glodari se u prirodi mogu naći u šumama, vegetaciji niskog rastinja, žbunju, na livadama i njivama, u seoskim domaćinstvima, naseljima, skladištima životnih namirnica, deponijama otpadnih materija, podrumima, šupama, vikendicama, tavanima i na drugim mestima. Svojim izlučevinama (mokraća, izmet, pljuvačka) glodari zagađuju spoljašnju sredinu (zemljište, hranu, vodu i predmete).

KO JE U POVEĆANOM RIZIKU OD OBOLEVANJA?
Najčešće obolevaju:
- osobe koje zbog prirode svog posla dolaze u kontakt sa glodarima i njihovim izlučevinama – šumski radnici, lovci, poljoprivrednici, građevinski radnici, zatim osobe koje rade u skladištima hrane, silosima i magacinima, vojnici na terenu – logorovanju, berači gljiva
- osobe koje rekreativno borave u šumama i ruralnim područjima (planinari, kamperi, biciklisti)
- osobe koje održavaju podrume, vikendice, tavane i šupe i dr.
DA LI SU HANTAVIRUSNE INFEKCIJE PRISUTNE U EVROPI I SRBIJI?
- Jedina hantavirusna infekcija koju prenose glodari prisutni u Evropi i u Srbiji je HGBS.
- Na našim prostorima prvi put je opisana 1954. godine, dok je prva epidemija registrovana 1961. godine na Fruškoj gori u vojnom kolektivu tokom logorovanja.
- Slučajevi HGBS registruju se u Srbiji sa različitom učestalošću od godine do godine, najčešće pojedinačno, ređe u vidu manjih epidemija.
- Najveći broj slučajeva prijavljuje se u godinama kada je znatno povećana brojnost glodara (tzv. „mišije godine“), a njihova brojnost zavisi od različitih ekoloških i klimatskih činilaca.
- Prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“, u poslednjih deset godina registrovano je 127 slučajeva ove bolesti, od toga 23 slučaja sa prebivalištem na teritoriji AP Vojvodine.
- Tokom prošle, 2025. godine, u Pokrajini je registrovan jedan slučaj HGBS.

KOJI SU SIMPTOMI?
Simptomi i znaci HGBS mogu se razviti u periodu od jedne do osam nedelja nakon izlaganja virusu, ali najčešće ovaj period iznosi dve do četiri nedelje.
Bolest počinje naglo:
- visokom temperaturom (i do 40ºC)
- drhtavicom i jezom
- jakom glavoboljom
- bolovima u mišićima (najčešće u slabinskom delu leđa i u krstima)
- izraženom slabošću
Mogu se razviti i:
- žeđ i suvoća usta
- stomačne tegobe u vidu mučnine, povraćanja i proliva
U većini slučajeva bolest protiče i završava se kao gripozni sindrom.
Kod određenog broja obolelih razvija se teži oblik sa hemoragijskim sindromom i oštećenjem bubrega.
Simptomi hemoragijskog sindroma su:
- tačkasta krvarenja na koži i/ili sluznicama nosa ili oka
- krv u mokraći, stolici i dr.
Simptomi bubrežnog oštećenja su:
- smanjeno mokrenje
- otoci
- bolovi u predelu bubrega
Većina obolelih se oporavi, ali mogu nastati ozbiljne komplikacije:
- akutno oštećenje bubrega (kada postoji potreba za dijalizom)
- intenzivna krvarenja
- pad krvnog pritiska (šok u najtežim slučajevima)
POSTAVLJANJE DIJAGNOZE
Dijagnoza HGBS postavlja se na osnovu:
- kliničke slike
- epidemioloških podataka (informacije o kontaktu sa glodarima i njihovim izlučevinama, boravku u prirodi, čišćenju podruma, tavana i vikendica, kao i drugim vrstama profesionalne ili rekreativne izloženosti riziku od zaražavanja)
- laboratorijskih ispitivanja (serološki i molekularni testovi)
KADA TREBA POTRAŽITI LEKARSKU POMOĆ?
Lekaru se treba javiti ukoliko se nakon boravka u prirodi ili izlaganja glodarima i njihovim izlučevinama jave gore nabrojani simptomi i znaci oboljenja.
Rano prepoznavanje bolesti značajno doprinosi uspešnijem lečenju i sprečavanju komplikacija ove bolesti.
KAKO SE LEČI?
Lečenje je uglavnom simptomatsko i podrazumeva održavanje vitalnih funkcija i sprečavanje komplikacija.
KAKO SE MOŽE SPREČITI INFEKCIJA?
- Izbegavati boravak u prirodnim žarištima HGBS, naročito tokom „mišijih godina“ kada dolazi do povećanja brojnosti glodara. Fruška gora je od ranije poznato prirodno žarište ove bolesti.
- Izbegavati boravak u bujnoj vegetaciji niskog rastinja i na terenima na kojima se uočavaju mišije rupe.
- Hranu i vodu za piće obavezno zaštititi od pristupa glodara, naročito za vreme boravka u šumi, u polju, vikendici, na izletu i drugim mestima u prirodi. Hranu ne ostavljati direktno na zemlji i čuvati je u dobro zatvorenim posudama.
- Voće i povrće pre upotrebe temeljno oprati higijenski ispravnom vodom.
- Tokom boravka u prirodi preporučuje se da se ne leži direktno na zemlji, već na podlozi ili ležaljci, kao i da se šatori (kod logorovanja) postavljaju dalje od mesta na kojima su uočeni tragovi glodara.
- Ne dirati žive ili uginule glodare.
- Ne konzumirati vodu iz neuređenih šumskih izvora, potoka i bara, jer može biti kontaminirana izlučevinama glodara.
- Redovno sprovoditi higijenu ruku (pranje ruku ili dezinfekcija alkoholnim preparatima).
- Mesta za odlaganje otpada održavati urednim i zaštititi ih od pristupa glodara.
- Zatvoriti pukotine i otvore na objektima kroz koje glodari mogu ući.
- Ne čuvati hranu u podrumima i drugim prostorijama u kojima postoji mogućnost prisustva glodara ili je držati u čvrstim, dobro zatvorenim posudama.
- Suzbijanje glodara (deratizacija), koju obavljaju registrovane stručne službe.
KAKO BEZBEDNO OBAVITI ČIŠĆENJE PODRUMA, TAVANA, ŠUPA, VIKENDICA I DRUGIH PROSTORIJA GDE SE MOGU NASTANITI GLODARI
- Prostor pre čišćenja dobro provetriti.
- Koristiti rukavice i zaštitnu masku koja pokriva i nos i usta.
- Dezinfikovati površine dezinfekcionim sredstvom pre čišćenja.
- Ne preporučuje se trešenje ćebadi, prostirki i odeće koja je dugo stajala u zatvorenim prostorijama bez prethodnog provetravanja i kvašenja, jer se na taj način može podići kontaminirana prašina.
- Izbegavati suvo metenje i usisavanje kako se ne bi podizala prašina. Koristiti vlažne krpe namočene u dezinfekciono sredstvo.
- Nakon čišćenja obavezno oprati ruke.
Pravovremeno informisanje, održavanje higijene prostora i mere zaštite prilikom boravka u prirodi značajno smanjuju rizik od hantavirusnih infekcija.
Izvor: Centar za kontrolu i prevenciju bolesti IZJZ Vojvodina
Objava je rezultat saradnje Doma zdravlja Paraćin i RTV Kanal M.
Tekst pripremila:
Žaklina Romih Veljković –
viša medicinska sestra
Dom zdravlja Paraćin

