Dušan Ružić

Dušan Ružić

Haiku majstor iz Paraćina

Projekat pomaže Opština Paraćin, po Konkursu za sufinansiranje projekata u oblasti javnog interesa za 2020. godinu

Paraćin se može pohvaliti velikim brojem pesnika i pisaca, ali veoma je retko, i za mnogo veća mesta, da u njima postoji neko ko se orijentisao na jednu specifičnu vrstu poezije – haiku. Dušan Ružić iz Skorice je jedan od takvih ljudi. Ovaj autor rođen je 1950., završio je Višu pedagošku školu na likovnom odseku u Beogradu i radio je kao profesor likovnog u OŠ “Branko Krsmanović” u Donjoj Mutnici.

Dušan je do sada objavio dve zbirke haiku stihova, od kojih je prva izašla 2012. pod nazivom “Snežna grana”, a druga, “Kamen i plamen”, 2019. U svet ovog specifičnog poetskog izraza Istoka ušao je zahvaljujući supruzi Olgi Mančić Ružić, paraćinskoj pesnikinji.

“Kasno sam počeo da pišem haiku, saznao sam za ovu vrstu pesme od supruge. Jako me je zainteresovao svojim kratkim stihovima i jakim doživljajem. Posle čitanja shvatao sam da sam sve to ja doživeo, ali nisam zapisivao. I tada sam počeo da zapisujem, sećao sam se i događaja iz prošlosti. Moji haiku stihovi beleže i prirodu i situacije iz svakodnevnog života, pa čak i iz đačke klupe.”

Dušanovi haiku stihovi zastupljeni su u nekoliko ozbiljnih publikacija kao što su monografija “Gosti u svojoj kući” haiku udruženja Srbije i Crne Gore, dvojezičnoj antologiji svetskog haikua “Sumaglica svetlosti”, a njegova tri haikua našla su mesto u zborniku svetskog haikua “Haiku i srodne forme”.

Njegova poezija uvek nosi neku poruku, ali je na isključivo na čitaocu da je pronađe i razume, kaže Dušan.

“Najpre opisujem situacije i trenutke koje uočim kao važne, a zatim ih smeštam u godišnje doba ili ga samo naznačim i na kraju stavljam kontrast kao obrt situacije i iznenađenje. Zaključak može biti dvosmislen, ili čitalac može sam da ga dogradi, kako on oseća. Vrednost haiku poezije i jeste u tome kako je čitalac doživi, ne kako mu pesnik sugeriše.”

IZVOR - Fejsbuk profil Dušana Ružića

Ovakva njegova poezija nagrađivana je nekoliko puta. Dušanova pesma “Očima trave” osvojila je prvu nagradu za najbolje ostvarenu formu pesme na pesničkim susretima književnog kluba ,,Velimir Rajić” u Aleksincu, a manastir Bešenovo je ovo autoru dodelio povelju za treće mesto  na pesničkom konkursu “Da vaskrsne Bešenovo”. Autor kaže da su dve nagrade koje su  mu dale najveći podstrek za dalji rad prva nagrada na dvadesetom haiku festivalu u Odžacima i priznanje haiku majstora koje je stekao osvajanjem druge nagrade na internacionalnom “Kusamakura” haiku konkursu u Japanu.

Jedan od razloga zbog kojeg je Dušan priznat i veoma zanimljiv kao autor je specifičan pristup pisanju haikua i haigi, koja predstavlja simbiozu slike i haikua.

“Moja poruka je živite haiku, ne budite u svađi sa prirodom. Posmatrajte prirodu, uživajte u njoj i zapišite šta ste doživeli. Ponesite foto aparat, mobilni, fotkajte pa ukucajte stih. Tako će nastati haiga. Podelite sa drugima, i to je poezija, jer će svaki sledeći čitalac od toga napraviti nešto novo, svoju verziju. Lako se ta poezija pamti i vezuje za misao, pa se lako i zavoli.”

Iako je njegovo najplodnije polje, haiku nije jedino što ovaj autor stvara. Služi se i drugačijim poetskim izrazom, napisao je i nekoliko kratkih priča, a po vokaciji se bavi i slikarstvom

 

“Sada  pišem savremenu poeziju, malo stidljivo zapišem po neki stih, ali haiku mi je prva ljubav. Volim prirodu, slikam je četkicom i stihom.”

 

Dušan je jedan od inicijatora pokretanja “Đačke likovne kolonije” na Grzi na kojoj je mentor. I na polju slikarstva je izlagao i vise je puta nagrađivan i kao autor i kao edukator. Radi akvarele, slika uljem na platnu, izgrađuje ikone vizantijskim postupkom, ali i  ilustruje i oprema knjige.

Obala, akvarel Dušana Ružića, IZVOR - duleartist.webs.com

Usled trenutne epidemiološke situacije mnogi njegovi planovi kada je u pitanju književni rad su odloženi, pa se u većoj meri posvetio slikarstvu.

“Korona je učinila svoje, pa nešto od planova nisam mogao da ostvarim, zato sam došao na ideju sa suprugom i još nekoliko slikara da se izolujemo u porti crkve Svete Merine u Skorici i održimo ikonopisačku radionicu, a radove koje naslikamo poklonimo crkvi.”

Dušan je bio i pokretač i urednik školskog lista “Kamenče”, a sa suprugom i još nekoliko pesnika je osnovao u svom selu “Skorički kulturni krug”, udruženje koje ima za cilj promociju pesništva i slikarstva našeg kraja.

“Aktivnost ,,Skoričkog kulturnog kruga“ se pojačava u  letnjim mesecima kada okruženje, priroda i prelepi pejzaži posluže kao neiscrpna inspiracija. Prošle godine održana je kolonija (…) pod nazivom ,,Skorički zapisi“ na kojoj su učestvovali slikari i pesnici iz našeg okruženja.”

Član je književnog kluba “Mirko Banjević” iz Paraćina