Aleksina Đorđević

Aleksina Đorđević

Kosmopolita bez dlake na jeziku

Projekat pomaže Opština Paraćin, po Konkursu za sufinansiranje projekata u oblasti javnog interesa za 2020. godinu

Svi oni koji su upoznati sa likom i delom Aleksine Đorđević, paraćinske književnice, saglasni  su da nju mogu najbolje opisati reči – slobodna i beskompromisna. Ovu autorku kroz čitavu karijeru karakteriše bunt i specifičan odnos prema delima i umetnosti u celini.

 

Aleksina je rođena 11. oktobra 1967. godine u Paraćinu, a na njen karakter uticali su, kaže ona, njeni roditelji: profesor fizičkog vasitanja Božidar i Gordana, profesorka filozofije, poznatija kao Goca logičarka.

 

“Moja biografija počinje u stomaku moje mame, koja je uvek pričala kako sam još nerođena slušala njena predavanja iz filozofije, a bila su to zanimljiva i rečita predavanja. Progovorila sam sa devet meseci i prva reč mi je bila „neću“, a taj otpor ukalupljivanju, standardizaciji, šablonizaciji, rastao je sa mnom i vodio me kroz sve moje životne izbore i akcije, postavši potraga za suštinom, za istinom, za slobodom.“

IZVOR - Književno-umetnička asocijacija „Artija“

Aleksina je smatrala da ne može da nadmaši uspeh svojih roditelja kada je reč o akademskom obrazovanju, te se nakon srednjoškolskog obrazovanja okreće “svim mogućim alternativnim vidovima sticanja znanja i samoobrazovanju”.

 

U tom samoobrazovanju uočava svoju ulogu provokatora, a taj svoj poriv počela je da izražava rečima na papiru. Ipak, do pre desetak godina ona je pisala isključivo za sebe. Tada je, ukazuje, osetila kreativni imperativ – dužnost da javnosti pokaže ono što misli i oseća. To je prvi put uradila pišući na internetu.

 

“Tako je počelo moje pisanje za Wannabe magazin, internet portal o životnom stilu, modi, lepoti… Moja prva knjiga je zbirka kolumni, pod nazivom „Striptiz za pismene“, i priča, „Gole žene“ (2012.), a druga je roman „Pita od šita“ koji se zaista nisam potrudila da promovišem, osim na Sajmu knjiga, čini mi se, 2015.

Nazivi knjiga ukazuju na temperament ove književnice, ali ona se nije orijentisala samo na pisanje kolumni i romana, već se oprobala, sa svojim kolegama, i u pesništvu.

“Ima me i u jednoj zbirci poezije „Artikulisanje“ četvoro autora, članova udruženja „Artija“, koju jesmo promovisali i bilo je dosta zabavno.”

Aleksina kaže da nije ona odabrala provokaciju već provokacija nju. Iza takvog stila pisanja krije se borba protiv svega negativnog u društvu.

 

“Sve ono što kanališem i iznosim je provokativno valjda zato što je to onaj bunt protiv prosečnosti, predrasuda, iluzija, foliranja i gluposti. Ne znam šta me inspiriše, sve, valjda. Uostalom, kad bih čekala na inspiraciju, verovatno nikad reč ne bih napisala. Život je tema i inspiracija, sve što vidim proživljavam, osećam, promišljam. Uglavnom, samo otvorim dokument u Wordu i krenem da pišem. “

IZVOR - Književno-umetnička asocijacija „Artija“

Kao i svaki ozbiljniji pisac, i ona je strastveni čitalac i smatra da je sve što je otkrila u životu, otkrila kroz neku knjigu koju je pročitala.

 

Sa druge strane, nije opterećena nagradama, kojih ima, ali ne želi da priča o njima i skromno kaže da ih se ni ne seća. Ne traga ni za potvrdom svog rada, ali potvrde nalaze nju, ponekad na veoma neobičnim mestima.

 

“Nemam pojma kakva je reakcija okoline na moj rad. Prvo, nemam pojma šta je to okolina. Ja živim na planeti, svemir je moja okolina. Ono fidbeka što povremeno dobijam od čitalaca koji mi se jave na Fejsbuku, ili me prepoznaju na nekom koncertu (to je smešno i redovno se dešava), uvek me iznenadi i gane i zahvalna sam.“

Aleksina se aktivno bavi novinarstvom, piše za Wannabe magazin, pa ne stiže da napiše novu knjigu. Zato, često kaže “od pisanja nemam vremena za pisanje”.

“Nekako zaista uspevam da kažem sve što mi je važno kroz kolumne koje svakodnevno pišem, možda bi trebalo da objavim još jednu zbirku. Nemam planove za budućnost, nemam karijeru, imam samo sebe, takvu kakva sam i integritet da stanem iza svega što jesam, a ovo apokaliptično vreme me je usidrilo u sadašnji trenutak, više nego išta ikad ranije.”

Akademskim putem nije krenula, ali i danas uči, i to od svoje ćerke Jelisavete i sina Konstantina, za koje kaže da su njeni “najveći učitelji fizičkog vaspitanja, filozofije, psihologije i ezoterije.”