Manastir koji je u vreme najtežih turskih osvajanja bio duhovni centar ljudi koji su živeli na teritoriji Paraćina
Desetak kilometara istočno od Paraćina, na putu prema Zaječaru nalazi se selo Lešje, a u njemu, pod planinom Baba, jedan od najlepših manastira u Pomoravlju Manastir Pokrova Presvete Bogorodice. Ovaj biser pravoslavlja podignut je u 14. veku, ali nije poznata tačna godina. Ono što jeste poznato je da je on zadužbina župana Vukoslava, koji je bio vlastelin na dvoru Nemanjića.
Manastir je podignut na temeljima nekadašnje bogomolje i crkve koju su, prema nekim izvorima, podigli Nemanjići krajem 12. veka, a crkva, koja je posvećena Presvetoj Bogorodici nastajala je između 1355. i 1360. godine. Župan je ovaj manastir poklonio Hilandaru, ali je on već 1411. Godine vraćen njegovim sinovima, Držmanu i Crepu. Razlog što manastir nije dugo ostao u vlasništvu Hilandara je taj što je velika geografska udaljenost onemogućavala adekvatno održavanje.


Ove godine su meštani Lešja, tačnije, izvesni Živan Marković i njegovi prijatelji, slučajno otkrili temelje prvobitne Bogorodičine crkve i na njima podigli malu crkvu od kamena.
Međutim, jek 2004. godine počinje ozbiljna obnova manastira tokom koje se u velikoj meri pazilo da nova zdanja što vise prate stari izgled srednjevekovnog manastira. U ovom period je na čelu ove svetinje bio čuveno Otac Jovan. Najpre je umesto Živanove crkve podignuta današnja crkva Pokrova Presvete Bogorodice, rađena Moravskim stilom, a zatim je obnovljena i Kula Orlovića Pavla u kojoj se nalazi zvonik sa 10 zvona.
Crkva je trolisna, sa pripratom, a građena je od sige, šupljikave sedimentne stene.
Posetiocima ovaj manastirski kompleks danas izgleda kao ruska bajka, ali je zapravo spoj različitih stilova pravoslavnog graditeljstva, uključujući ruski, rumunski, grčki i, naravno, srpski.


Postoji narodno verovanje da se u okolini manastira nalazi skriveno zakopano blago. Ovo je pravilo veliki problem monasima jer je veliki broj ljudi kopao okolinu kompleksa, što je Otac Jovan zabranio po svom dolasku na čelo ovo svetinje.
Ruševine manastira su proglašene za spomenik kulture od velikog značaja i nalaze se pod zaštitom Republike Srbije. Danas je ovo aktivan ženski manastir.
