Institucija koja vekovima predstavlja temelj obrazovanja u Ćupriji

Tokom dva rata broj đaka, a samim tim i odeljenja se postepeno povećavao. Zabeleženo je da je broj odeljenja 1928. Bio 12, dok je šest godina kasnije taj broj porastao na čak 17 posebnih odeljenja.
Međutim, ovaj period mira, kao što znamo, trajao je kratko. Dolazi Drugi svetski rat, a sa njim i okupatori koji se stacioniraju, između ostalog, i u prostorijama škole. Zbog toga što je nemačka vojska zauzela školu, nastava je nastavljana tamo gde je to bilo moguće, po različitim zgradama. Ovaj nomadski period istorije škole trajao je sve do kraja rata, 1945.
Nedugo nakon rata, 1953., škola postaje osmogodišnja, umesto četvorogodišnje, kakva je bila do tada. Do toga dolazi tako što se u nju integrišu učenici nižih razreda Gimnazije, koja je u međuvremenu preseljena sa druge strane ulice. Interesantno je da je te godine u okviru škole otvoreno i zabavište u koje je krenulo čak pedesetoro dece.
Četiri godine kasnije, nakon reforme i uređivanja školskog sistema, dolazi i do renoviranja i uređivanja samih prostorija ove škole. Ipak, na sajtu škole stoji da, adaptacija jeste bila značajna, ali ne i kompletna u skladu sa potrebama:
„Iako je posle tih radova škola raspolagala sa 12 prostranih učionica, prostorijom za radionicu, fizičkim kabinetom i kancelarijama za nastavnike i rukovodioce, školski prostor je bio mali prema broju učenika. Još četiri odeljenja su radila u zgradi gimnazije i osnovne škole. Nedostajale su prostorije za smeštaj kabineta, fiskulturna sala, prostorije za čitaonicu i biblioteku.“

Logo škole

Dvorište škole
Školu je prošle školske godine pohađalo 620 učenika u 33 odeljenja, a sa njima radi oko 80 nastavnika, pomoćnih radnika i drugog osoblja. Direktorka škole je Jelena Lombauer Milanović.
Infrastruktura je na veoma dobrom nivou, pa tako škola poseduje biblioteku sa fondom od preko 8500 naslova, multimedijalnom učionicom sa preko 30 računara i pratećom opremom i produženim boravkom.
Dan škole obeležava se devetog maja.