Tradicija Ravanice kao kulturnog centra u kome se neguje pisana književnost

Tradicija Ravanice kao kulturnog centra u kome se neguje pisana književnost

Ravanica kao čuvar pisanog i usmenog kolektivnog sećanja Srba u teškim vremenima

Projekat pomaže Opština Ćuprija, po Konkursu za sufinansiranje projekata u oblasti javnog interesa za 2021. godinu

Pre pojave prosvetiteljstva, tokom srednjeg veka, centar kulture, umetnosti, pismenosti i obrazovanja bio je neraskidivo povezan sa crkvom i manastirima. Ravanica, kao utočište nacionalnog i kulturnog identiteta Srba, odigrala je veoma važnu ulogu u očuvanju i razvoju kulture i pisane reči u periodu okupacije pod Turcima. Oko nje i u njoj su nastali neki od najznačajnijih zapisa srednjevekovne Srbije.

Sinaiti, kosovski i pokosovski ciklus

Najveći deo epskih pesama kosovskog i pokosovskog ciklusa koje je Vuk Stefanović Karadžić zapisao, nastao je upravo u okolini Ravanice i Sremske Ravanice. Retorika “carstva nebeskog” i velike pobede na Boju na Kosovu razvila se oko Ravanice, prvenstveno zahvaljujući Sinaitima, grupi monaha koji su  sa Romilom Ravaničkim došli u Ravanicu sa Svete Gore. Oni su utisnuli u kolektivni duh ideju pobede na Kosovskom boju kao odricanja ovozemaljskog zarad carstva nebeskog. Na ovoj ideji počiva veliki deo spisa iz ovog doba, ali i kolektivni identitet Srba.

Ikona srpske pravoslavne crkve o Kosovu - IZVOR - Mladifilozof - Vikipedia

“Za Moravsku Srbiju pokret Sinaita i njihova delatnost predstavlja produžetak kirilometodijevske i svetosavske misionarske tradicije. Naime, krajevi koji su u ovom periodu postali središte srpskog duhovnog, kulturnog i političkog života, do tada su bili na veoma niskom stupnju duhovnog razvoja i prosvećenosti” – navodi Jeromonah Amfilohije u delu “Sinaiti i njihov značaj u životu Srbije 16. i 17 veka”.

O značaju Ravanice za kulturu tog vremena govori i činjenica da se u Vukovoj zbirci nalaze dve pesme o ovom manastiru – “Zidanje Ravanice” i “Opet zidanje Ravanice”. Ovo je jedini manastir o kojem postoji pesma u Vukovoj zbirci, a razlog za tako nešto nije slučajan.

Škola za monahe i Stefan Daskal

Nakon prodora Turaka u Pomoravlje, monasi su morali da odu iz Ravanice i krenu za Arsenijem Čarnojevićem. Tada, nakon dugog putovanja i seljenja, obnoviše manastir u Vrdniku i upravo na ovom mestu, poznatom kao Mala Ravanica, zabeležen je značajan broj epskih srpskih pesama.

„Ako je Vuk Karadžić uspeo da u okoline Vrdnika prikupi gotovo najdragocenije pesme  Kosovskog ciklusa, to je i opet zasluga ravaničkih kaluđera iz preteških vremena Velike Seobe. Oni su bili primorani da napuste stara ognjišta, ali ne i njihov životvorni duh“ – Mirijana Đorđević Ljubinković, u  delu „Daskal Stefan“.

Nažalost, u ovom periodu Ravanica kod Ćuprije ostade prazna, ali, zahvaljujući jednom čoveku, koji se često smatra i drugim ktitorom Ravanice, to ne beše dugo slučaj. Reč je o Daskalu Stefanu, čoveku koji se početkom 18. veka vratio u Ravanicu i obnovio  je u veoma teškim uslovima.

IZVOR - stamenkovicdusan.files.wordpress

Ovaj monah je značajan iz mnogo razloga. Jedan od važnijih je taj što je negovao pisanu reč i dokumentovao sva zbivanja u Ravanici i njenoj okolini, te se iz tih spisa danas može mnogo  naučiti o periodu tokom njegovog života. Može se reći da je bio čovek ispred svog vremena jer je pisao veoma jasno, pouzdano i bez suvišnih epiteta i  prideva, što nije bilo karakteristično za ovaj period.

Drugi izuzetno važan razlog zbog kojeg je ova ličnost značajna je ta što se trudio da se bavi opismenjavanjem i obrazovanjem, te je u odmah po dolasku u još ruiniranu Ravanicu organizovao jednu vrstu škole u kojoj je sam bio učitelj.

„Daskal Stefan, boreći se istovremeno  sa glađu i zapuštenim stanjem, (…) počinje široku akciju na obnovi manastira i istovremeno otpočinje učiteljsku delatnost, spremajući tadašnjoj Srbiji toliko potrebne koliko-toliko školovane ljude. Stvaranje škole pri Ravanici stara je manastirska tradicija.“

Čuvanje pisane reči i tradicije

U Ravanici danas postoji nekoliko izuzetno važnih zapisa koji predstavljaju svojevrsni temelj ovog manastira. Najpre bi trebalo pomenuti Ravanički prepis Ravaničke povelje, koji je jedan od tri sačuvana prepisa povelje koju je knez Lazar namenio Ravanici, a koja u originalu nije sačuvana. Zahvaljujući ovom prepisu, imamo mnoge istorijske podatke u njegovim prilozima kojima se može pratiti nastanak i razvoj mesta u Pomoravlju i broj stanovnika.

Takođe, u manastiru se čuva i prevod iz 1391. žitija Prepodobnog Romila Ravaničkog koje je napisao na grčkom njegov učenik Grigorije nekih petnaest godina ranije.

U Ravanici je nastala pesma „Povratak svetih moštiju Sv. kneza Lazara u Ravanicu 1898. g.“ koju je napisala monahinja Solomonija, a da se tamo i danas drži u podjednakoj meri i do reči kulture i do reči nauke ukazuje i to da je 1981. u njemu izdata knjiga „Manastir Ravanica – spomenica o šestoj stogodišnjici“.

IZVOR- dejanstanx, limundo.com

Dakle, i nakon više od 6 vekova, Ravanica nije prestala da neguje pisanu reč u službi oplemenjivanja i učenja svog naroda, održavajući time ono zbog čega ju je knez Lazar Hrebeljanović i sazidao.