Kako izgleda život na evropskim putevima iz ugla vozača kamiona

Kako izgleda život na evropskim putevima iz ugla vozača kamiona

Paraćinac Zoran Marković punih 40 godina radi kao vozač kamiona. Kako kaže, život za volanom je težak i odgovoran posao, te da nije svako rođen da radi na točkovima. Njegov kolega Dragan Petrović koji je za volanom pune tri decenije dodaje da ono što najteže pada svakom vozaču kamiona je odvojenost od porodice.

Godina iza nas iz korena je promenila ustaljene životne navike i standarde poslovanja. Kada je pandemija korona virusa u martu zatvorila mnoge državne granice, među retkima koji su nastavili da putuju našli su se vozači kamiona. Osim borbe za očuvanje zdravlja, ozbiljna utakmica se igrala na polju dostave hrane, lekova, medicinske opreme i ostalih potrepština za svakodnevni život. Profesionalni vozači stali su u prve borbene redove i tokom najtežih perioda uz sva ograničenja i rizike.

Prema mišljenju naših sagovornika,život na točkovima je psihički težak posao jer je pritisak kako kažu ogroman. Vozač mora da stiže na zakazane termine, a ukoliko zakasni prilikom dolaska na destinaciju utovara ili istovara dužan je da oštećenoj strani nadoknadi gubitak. Ipak najveći problem sa kojima se vozači kamiona suočavaju prethodnih meseci su migranti.

Kamiondžije nedeljno prelaze između dve i tri hiljade kilometara. U pauzama od dugih vožnji, slobodno vreme koriste za razgovore sa porodicom, a neretko se nađe vreme i za druženja, spremanje jela i održavanje lične higijene.

Radno vreme vozača kamiona je 24 sata. Točak se uvek okreće i ne sme da stane, jer roba mora na vreme da stigne, čak i ako se čini da je to nemoguća misija. I dok među Srbima vlada sujeverje kako je posao kamiondžija manje značajno zanimanje, reč je možda o najranjivijoj profesiji jer su na evropskim putevima i po 15 uzastopnih dana, a njihove porodice u konstantnoj strepnji.